Rođena je bila za najlepše sitnice ovog sveta.
Večito je imala običaj da posmatra zalaske sunca, raduje se kiši i neumorno broji pahuljice upletene u njenu kosu. Znala je da se smeje od srca, i kako da ugreje moje. Bila je moja inspiracija i tračak nade da sreća još postoji. Da cu ikad ponovo cuti zvonki smeh , videti vedri lik , ziveti zivot srecnika... San ostaje san a secanja sacuvana u srcu..
уторак, 1. август 2017.
cika MICA
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
cika Miċa
Ovde a ne znam gde sam. ... da li je ovo vredno necega ili nekoga. ... kazu mene je vredno. ... hahaha pa valjda sam ja vredan nekome osim s...
-
Svakom se bar nekad desilo da ide zivotnim putem i jednog trenutka naleti na zid... Neko se vrati pa trazi novi put, neko sedne i ne zna gde...
-
Tokom ljudskog zivota desavaju se promene tipa crno~belo , dan~noc , oblacno~vedro ... Zato I u crnom treba nazreti belo , u noci nazreti...
-
Secate li se skolske uzine... Cetvrt hleba , pasteta ili 100 grama parizera I neizostavni trouglasti jogurt u tetra paku.... Pa na neki zid...
Нема коментара:
Постави коментар